Povijest grada Osijeka

Saznanja o prvim naseljima na području Osijeka sežu čak do 4. st. Prije Krista, kada Kelti prodiru na to područje i osnivaju naselje Mursa. Premda je područje Osijeka naseljavano još od Kelta prvo urbano naselje podigli su Rimljani. Rimljani su osnovali koloniju Aelia Mursa koje je bilo važno trgovačko središte i važan prijelaz preko rijeke. Colonija Mursa razorena je pohodom Huna 441. godine i kasnije nije nikad obnovljena.

Začetci grada Osijeka

Hrvati su 1091. zapadno od ruševina podignuli novo naselje. Već 1196. se Osijek, mađarski Eszek spominje kao trgovište i luka u posjedu baranjske cistercitske opatije Cikador. Tijekom srednjega vijeka nekoliko puta mijenja svoje feudalne gospodare. God. 1526. sultan Sulejman II. Veličanstveni prešao je Dravu i zauzeo Osijek. Turci ga 1529. obnavljaju i podižu na položaj sjedišta pograničnog sandžaka, kadiluka, kapetanije i nahije. God. 1566. sagrađena je drvena cesta od Osijeka do Darde, glasovit most preko baranjskih močvara. Oslobođenje grada uslijedilo je tek nakon turskoga poraza kod Markányja (1687.). Otada je Osijek, uz Petrovaradin glavno habsburško uporište za daljnje ofenzivne pohode protiv Turaka. God. 1690. utemeljena je gradska uprava, a osam godina poslije dobiva vlastitu gradsku povelju.

Slobodni kraljevski grad

Najveći grad u istočnoj Hrvatskoj - Osijek dobiva gradski statut potkraj XVII. st. pa otada razvija svoju upravu poput svih razvijenih srednjoeuropskih gradova. Između 1712. i 1719. nova je vlast izgradila modernu utvrdu s osam bastiona po uzoru na nizinske utvrde u ravničarskom prostoru. Osijek je vojno-upravno središte Slavonske krajine 1687.-1783., a od 1755. i sjedište virovitičke županije (do 1922.). God. 1809. dobiva status slobodnoga i kraljevskoga grada.

Duhovni, prosvjetni i kulturni život grada

Gospodarski je razvitak grada povoljno utjecao i na njegov duhovni, prosvjetni i kulturni život. Prvu tiskaru su osnovali franjevci (1735.), a poslije je njihov rad nastavio I. M. Divald (1775.). Gotovo sve knjige koje su u to vrijeme pisane u Slavoniji tiskane su u tim tiskarama. Zahvaljujući ovakvim poticajnim okolnostima Osijek je potkraj XIX. st. izrastao u jedan od najvećih i najrazvijenijih hrvatskih gradova.
Tako se kulturni život vezuje uz kazališta - najprije nastupe različitih kazališnih družina, muzeja, zbirke i tiskare (vezane uz franjevce), a društveni, čiji razvitak prati prosperitetno gospodarstvo i razvijena trgovina, uz vjerska slavlja, javne manifestacije (sajmovi), zabavu i sport. Razvitak turizma, osim uz važnu baštinu (barokna Tvrđa, jedno od najatraktivnijih zdanja cijele Slavonije) vezuje se i uz prirodni položaj grada na rijeci Dravi. Riječna luka na rijeci Dravi, a posebice Zimska luka s brojnim brodicama, daje poseban ugođaj ovom najvećem slavonskom gradu.

Brojni arheološki nalazi, zajedno s predmetima prirodne, povijesne i umjetničke vrijednosti čuvaju se u osječkom Muzeju Slavonije osnovanom 1877. godine.